Aktuelna dilema konvencionalna ili organska hrana sve više postaje interesantna kako potrošaćima tako i istraživačima koji su sve više svjesni značaja održive poljoprivrede i obezbjeđivanja dovoljne količine hrane u uslovima izmjenjene klime i intezivnog pritiska populacije.
Jedna od studija usmjerena na temu organske hrane je Newcastle studija Organic Centra u Vašingtonu. Pomenuta studija predstavlja najopsežniju naučnu analizu organske hrane danas. Zvanično nazvana “Visoko antioksdativna i niska koncetracija kadmijuma, sa manjom učestalošću rezidua pesticida u organski uzgajanim usjevima: sistematski pregled literature i meta-analiza” (Brasnski et.al.), studija zasnovana na analizi 343 studije iz cijelog svijeta koje upoređuju efekte ishrane organskom hranom u odnosu na ishranu konvencionalnom hranom. Rezultati ove studije objavljeni su 15. jula u uglednom Britanskom Časopisu o Hrani (British Journal of Nutrition), što je izazvalo nalet velikog interesovanja.
Istraživači angažovani u pomenutoj studiji, pronašli su da nivo antioksidanata u organskim proizvodima je od 19 do 26% viši nego u konvencionalnim. Ovo može biti objašnjeno na dva načina. Prvo, biljke proizvode više antioksidanata da bi se zaštitile od štetočina, tako veća upotreba pesticida, sa namjerom suzbijanja štetočina, izaziva manju proizvodnju antioksidanata u biljci. Drugo, javalja se ‘efekat razblaživanja’. Kako objašnjava Newcastle studija i Organic centar, intezivna fertilizacija vodi ka povećanju prinosa, što ujedno rezultira ‘slađim proizvodima’ koji sadrže više skroba i ugljenih hidrata, dok se količina minerala i vitamina ne povećava u skladu sa tim, već ostaje ista, bez obzira na veličinu i masu ploda, tako da su zdrave fitohemikalije u manjim koncetracijama u visokoprinosnim sistemima proizvodnje. Broj korisnih antioksidanata koje bi čovek konzumirao, ako bi se prebacio u potpunosti na organske proizvode, bio bi jednak dupliranju količine konvencionalne hrane na dnevnom nivou. Procentulno izraženo to je 20 do 40% uvečanje antioksidanata u organizmu, ali bez istovremenog povrćanja kalorija.
Pesticidi su selektivna hemijska sredstva za uništavanje biljnih i životinjskih štetnosti. Po svojoj namjeni dijele se na sredstva za suzbijanje insekata (insekticidi), grinja (akaricidi), gljivica (fungicidi), glodavaca (rodenticidi), mekušaca (moluskicidi) i korova (herbicidi). Prema hemijskoj strukturi najčešće skupine pesticida koje se danas primjenjuju su organski spojevi fosfora, karbamati, hlorirani ugljikovodici, organski spojevi žive, piretroidi. Od svih pesticida koji se proizvode 90% su organski spojevi.
Pesticidi se mogu podijeliti i prema akutnoj toksičnosti (podjela Svjetske zdravstvene organizacije):
- krajnje opasni,
- znatno opasni,
- umjereno opasni i
- neznatno opasni
Potencijalnu opasnost za zdravlje radnika ima direktna izloženost pesticidima tokom njihove proizvodnje, transporta, rukovanja ili primjene (poljoprivreda, industrija, komunalne djelatnosti).
Pesticidi ulaze u organizam u obliku para, krutih i tekućih aerosola na tri načina:
- Preko kože. Zbog liposolubilnog karaktera znatne se količine velikog broja pesticida mogu apsorbirati preko nezaštićene kože, ali je takvo unošenje najmanje opasno jer se pranjem otrov može razmjerno lagano i brzo ukloniti. Za taj način unošenja opasniji su tekući preparati (npr. aldrin, dieldrin, lindan, nikotin), što može biti posebno opasno ako dođu u dodir sa sluznicom oka.
- Preko respiratornog trakta. Tim putem ulaze plinoviti preparati. Osim klasičnih fumigansa, kao što su na primjer metilbromid, cijanovodična kiselina, sumporugljik, osobito su opasni organofosforni spojevi. Opasnost od inhalacijske toksikologije povećava se povišenjem temperature.
- Preko gastrointestinalnog trakta. Pesticidi se tim putem obično unose onečišćenim rukama, pri pušenju, putem onečišćene hrane ili vode.
Opasnosti od akutnog djelovanja pesticida povezane su sa apsorpcijom razmjerno velikih doza otrova. Najčešće su ugroženi radnici hemijske industrije zaposleni pri preradi hemikalija (formulatori), poljoprivredni radnici koji zaprašuju i prskaju bilje (prskači i mješaoci), piloti u poljoprivredi (prskanje iz zrakoplova) i skladištari. Svi pesticidi mogu biti deponirani u organizmu ako je brzina razgradnje i eliminacije sporija od apsorpcije što može imati za posljedicu hronično trovanje. Profesionalna trovanja pesticidima najčešće su posljedica nepridržavanja propisanih mjera sigurnosti i osobne higijene.
U upotrebi se danas nalaze tzv. selektivni i neselektivni pesticidi. Selektivni pesticidi djeluju na točno određenu skupinu štetnika i prema mišljenju mnogih stručnjaka navodno nisu štetni za drugi biljni i životinjski svijet. Mnogo opasniji su neselektivni pesticidi čija upotreba štetno djeluje na ostali biljni i životinjski svijet, ali i na ljudsko zdravlje.
Svi pesticidi, osobito neselektivni, djeluju vrlo štetno na ekosustave, mnogi ubijaju korisne kukce, ribe, ptice, te tako uzrokuju više štete nego koristi. Većina je kukaca korisna ili bezopasna, ali stradava upotrebom pesticida. Pesticidi vrlo nepovoljno djeluju i na korisne tzv. dušične bakterije u tlu, a posljedica je iscrpljenje tla. Neselektivni pesticidi trebali bi se upotrebljavati samo onda kada ne postoji druga mogućnost obrane od štetnika, što, na žalost, često nije slučaj.
Mnogi pesticidi ostaju aktivni u okolišu mjesecima, godinama pa čak i desetljećima. Ovo je npr. bio slučaj sa DDT-ijem koji se godinama nakon što je njegova upotreba bila zabranjena (u SAD-u zabranjen je 1969.g.), pojavljivao u životinjskom svijetu, čak na Antarktiku, a stručnjaci su pronalazili tragove DDT-ija u majčinom mlijeku u mnogim zemljama gdje se on upotrebljavao.
Proizvodnja pesticida i drugih kemijskih sredstava sama po sebi može biti opasna zbog mogućnosti “nesreća” uzrokovanih kvarom određenog postrojenja Hemijske industrije, što može uzrokovati veće otjecanje Hemijskih tvari ili plinova u okoliš. Povremeno se dogode i tragedije poput one u Bhopalu, u Indiji, kada je došlo do ispuštanja veće količine otrovnog plina u zrak: tada je umrlo 25 ljudi a hiljade pate od ozbiljnih oštećenja uzrokovanih otrovnim plinom.
Ljudi izloženi djelovanju pesticida, osobito poljoprivrednici, mogu patiti od oštećenja jetre, bubrega i dišnog sustava. Pesticidi koji se raspršuju mogu uzrokovati astmu. Hormonalni poremećaji, malformacije (nakaznost) novorođenčadi, tumori i nervni poremećaji također se dovode u vezu s izloženošću pesticidima.
Prazne posude u kojima su se nalazili pesticidi vrlo često se odlažu na divlja odlagališta smeća i drugog otpada koja se, nerijetko, nalaze u blizini vodotokova, te tako onečišćuju okoliš.
Prema podacima Greenpeacea u svijetu se upotrebljava oko 1,8 milijarda kilograma pesticida godišnje. “Kemijske industrije širom svijeta danas proizvode pesticide trinaest tisuća puta brže nego kada je objavljeno Nijemo proljeće” (zapisao je Al Gore u knjizi “Zemlja u ravnoteži-ekologija i ljudski duh”).
Iz navedenih razloga nameće se potreba za organskim načinom proizvodnje.
Organska poljoprivreda je sistem proizvodnje koji održava zdravlje zemljišta, ekosistema i ljudi. Ona se oslanja na ekološke procese, biodiverzitet i cikluse prilagođene lokalnim uslovima, umjesto korištenja resursa sa neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinuje tradiciju, inovaciju i nauku kako bi poboljšala okruženje, razvila fer odnose i dobar kvalitet života za sve uključene. Metode organske proizvodnje podrazumjevaju primjenu prirodnih postupaka te na taj način ograničavaju ili potpuno eliminišu upotrebu sintetizovanih sredstava.
U organskoj poljoprivredi su zabranjene hidrogenizovane masti i aditivi poput kontroverznih aspartama („vještački šećer“ ili „slatki otrov“), tartazina (vještačke boje) i MSG (monosodium glutamat – pojačivač ukusa).
Organske farme i njihovi zaštitni pojasevi predstavljaju utočište za divlje životinje i domove pčelama, pticama i leptirima. Utvrđeno je da je na organskim farmama biljni, životinjski i svijet insekata veći i do 50%.
Organska poljoprivreda emituje manje gasova sa efektom staklene bašte. Birajući organsku, lokalnu i sezonsku hranu možete značajno smanjiti emitovanje ugljenika.
Ishrana bez GMO – Organski standardi zabranjuju upotrebu genetski modifikovanih proizvoda.